 |
KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.
NA OPĆOJ AUDIJENCIJI
Srijeda, 11. listopada 2006.
Šimun Kananajac i Juda Tadej otkrivaju nam ljepotu kršćanske vjere
Draga braćo i sestre!
Danas ćemo se osvrnuti na dvojicu apostola: Šimuna Kananajca i Judu Tadeja
(kojega se ne smije miješati s Judom Iškariotskim). Na njih se osvrćemo zajedno,
ne samo stoga što ih popisi Dvanaestorice uvijek donose jednog uz drugog (usp.
Mt 10,4; Mk 3,18; Lk 6,15; Dj 1,13), nego i stoga što nemamo mnogo podataka koji
se na njih odnose, ne uzme li se u obzir činjenica da je u prošlosti Judi bila
pripisivana jedna poslanica novozavjetnog kanona.
Šimun dobiva nadimke koji se razlikuju u četiri popisa: dok ga Matej i Marko
nazivaju "Kananajac", Luka ga zove "Revnitelj". Ustvari, ova se dva opisa
izjednačuju, jer i znače isto: u hebrejskom jeziku glagol qana znači "biti
ljubomoran, strastven", a može se primijeniti bilo na Boga, ukoliko je on
ljubomoran na svoj izabrani narod (usp. Izl 20,5), bilo na ljude koji gore od
revnosti u služenju jedinom Bogu, potpuno tomu posvećeni, poput Ilije (usp. 1 Kr
19,10). Sasvim je moguće, dakle, ako možda i nije pripadao nacionalističkom
pokretu revnitelja (zelota), da je imao barem goruću revnost za židovski
identitet, a time i za Boga, za njegov narod i za božanski Zakon. Ako je tomu
tako, Šimun predstavlja suprotnost Mateju, koji je pak, kao carinik, potjecao iz
djelatnosti koju su držali sasvim nečistom. To je očiti znak da Isus svoje
učenike i suradnike poziva iz različitih društvenih i religijskih slojeva, bez
predrasuda. Njega zanimaju osobe, a ne društvene kategorije i etikete! A lijepo
je da su u skupini njegovih sljedbenika, svi, premda različiti, zajedno živjeli,
nadilazeći sve moguće teškoće: sam je Isus, zapravo, bio čimbenik jedinstva, u
kojem su svi bili združeni. To je jasna pouka za nas, koji često rado
naglašavamo razlike, pa čak i suprotnosti, zaboravljajući da nam je u Isusu
Kristu darovana snaga za svladavanje naših sukoba.
Što se tiče Jude Tadeja, njega tako naziva predaja, združujući dva različita
imena: ustvari, dok ga Matej i Marko nazivaju jednostavno "Tadej" (Mt 10,3;
Mk
3,18), Luka ga naziva "Juda Jakovljev" (Lk 6,16; Dj 1,13). Nadimak Tadej
nesigurnog je porijekla, a obično se tumači da dolazi od aramejskog tadda, što
znači "prsa" pa bi značilo velikodušan, ili pak da dolazi od kratice grčkog
imena "Teodor" ili "Teodot". O njemu nam je prenijeto malo podataka. Samo Ivan
donosi njegovo pitanje upućeno Isusu za vrijeme Posljednje večere: "Kaže mu
Juda, ne Iškariotski: Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?
Odgovori mu Isus: Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti
njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti" (Iv 14,22-23).
Isusov neizravni odgovor potvrđuje izuzetno važnu istinu: puno Isusovo
objavljenje njegovim učenicima nije izvanjsko, nego nutarnje; uvjetovano je
učenikovom ljubavlju prema Isusu, ljubavlju koja nije samo osjetilna, nego i
djelotvorna, koja dovodi do poučljivosti Isusovoj riječi, te učenika čini milim
Ocu. U skladu s time, Otac i Isus dolaze se trajno nastaniti kod učenika. Judi
Tadeju pripisano je u prošlosti autorstvo na jednom od poslanica Novoga zavjeta
koje se nazivaju katoličke ukoliko su upravljene vrlo širokom krugu naslovnika.
Ona je doista naslovljena "ljubljenima u Bogu Ocu, čuvanima za Isusa Krista -
pozvanima" (r. 1). Središnja skrb ovoga spisa jest upozoriti kršćane na sve one
koji kao izgovor uzimaju Božju milost, ne bi li opravdali svoju razuzdanost i
zaveli ostalu braću neprihvatljivim naukom, pa tako dovode do podjela unutar
Crkve, potaknuti svojim snovima (usp. r. 8). Juda ih uspoređuje čak s palim
anđelima, te snažnim rječnikom kaže da "putom Kajinovim pođoše" (r. 11). Osim
toga bez ikakva ih suzdržavanja označuje: "Oni su ljage na vašim agapama,
bezobzirno se s vama gosteći i napasajući se; oblaci bezvodni što ih vjetrovi
raznose, stabla besplodna u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iskorijenjena, bijesno
morsko valovlje što ispjenjuje svoje sramote, zvijezde lutalice kojima je
spremljena crna tmina dovijeka" (rr. 12-13).
K tome, govori o "bezbožnicima" (r. 4), "rogobornim nezadovoljnicima" (r. 16),
"sijačima razdora ... koji nemaju Duha" (r. 19). Danas možda više nismo navikli
koristiti tako polemičan govor, koji, iako rabeći poetski lijepe slike, uspijeva
vrlo jasno izreći kako ono što ostaje obilježje kršćanstva, tako i ono što s
njime nije kompatibilno. Put oprosta i dijaloga što ga je II. vatikanski sabor
sretno započeo, sigurno valja nastaviti čvrstom ustrajnošću. To nas, međutim, ne
smije navesti da zaboravimo jednako važnu obvezu ponovnog promišljanja i
isticanja glavnih linija našega kršćanskog identiteta kojih se ne možemo odreći.
S druge strane, potrebno je imati svijest da se taj naš identitet ne ostvaruje
samo na jednostavnom kulturalnom planu, ni površno, nego da traži snagu, jasnoću
i provokativnu odvažnost koje su vlastite vjeri. Stoga tekst poslanice ovako
nastavlja: "A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se u
Duhu Svetom, uščuvajte se u ljubavi Božjoj, iščekujući milosrđe Gospodina našega
Isusa Krista za vječni život... svadljivce karajte" (rr. 20-22). Poslanica se
zaključuje ovim prelijepim riječima: "Onomu koji vas može očuvati od pada i
besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju - jedinomu Bogu, Spasitelju
našemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu: slava, veličanstvo, vlast i moć i
prije svakoga vijeka i sada, i u sve vijeke. Amen" (rr. 24-25).
Vidi se jako dobro da autor ovih redaka živi u punini svoju vjeru, kojoj
pripadaju tako velike stvarnosti kao što je moralni integritet i radost,
pouzdanje i konačno hvala, budući da je u svemu pokretan samo dobrotom našeg
jedinoga Boga i milosrđem našeg Gospodina Isusa Krista. Stoga, kako Šimun
Kananajac, tako i Juda Tadej, pomažu nam da uvijek iznova otkrivamo i neumorno
živimo ljepotu kršćanske vjere, znajući o njoj dati snažno, ali i vedro
svjedočanstvo.
Pozdrav hrvatskim hodočasnicima na hrvatskom
Od srca pozdravljam sve hrvatske hodočasnike, osobito vjernike župe svetoga
Antuna iz Zagreba, djelatnike Hrvatske Turističke Zajednice te skupinu iz
Vinkovaca. Ispunjeni Božjim mirom i ljubavlju, budite radost svima onima koje
susrećete na putu života. Hvaljen Isus i Marija!
|